UZ JUTARNJU KAHVU
nedjelja 4.11.2007.g.
Pročitah ovih dana
kako je druženje s
ljudima i razgovaranje
usko povezano sa očuvanjem
britkosti uma i dobrog
pamćenja. Malo mi bi i drago
kad to pročitah. Godi insanu,
kad osjeti da zakržljava,
da mu naučnici na svjetskim
univerzitetima nađu
opravdanje. Ono, ko nije do
mene, ne bi ja zakržljao da
više vremena provodim s
ljudima.
A što čovjek "zakržljava"?
Ne fali mi ni prostora
za vježbu, ni duhovne hrane.
Što više, recimo, knjige ne
čitam od korice do
korice, s punim unosom u ono
što čitam, nego ih onako,
letimično preletim kao
jutrošnje novine?
Mislim da bi se mogao
izvesti lijep eksperiment
na ovim našim prostorima.
Podijelit određenoj
skupini ljudini novine i
nakon što svako pročita
onako kako ih i inače čita
pustit ih nekoliko sati i
testirat, da svako kaže čega
se sjeća iz tih novina.
Ne bi se tu možda mogli
izvući zaključci o
moći pamćenja tih ljudi ali
vjerujem da bi o njihovoj
ličnosti.
Probao sam to na omanjoj
grupi uobičajenom metodom:
"Šta vele danas u novinama?"
Samo dvojica su prvo
posegnuli za sportskim
rezultatima.
Osmorica za političkom
situacijom.
Sve žene ( a to me zbilja
ubija) posegnule su za crnom
hronikom.
Samo jedan ispitanik je bio
zabezeknut novim izumom:
prezervativ s okusom kafe.
To me natjeralo da vidim o
čemu se radi jer ako dođe i
na naše prostore ovaj moj
nadnaslov "Uz jutarnju kafu"
može biti u najmanju ruku
nezgodno tumačen.
Onda sam testirao sam
sebe.
Nema u našim novinama mjesta
za one male fine stvari.
Možda sam nostalgičar al
ću upitati, idu li sad djeca
iz osnovne škole da sade
boriće kako bi zaradili za
ekskurziju?
Imaju li atletska
takmičenja u školama,
trčanje na 100, 400, 1000
metara? Pa ono, pobijediš u
Glavatičevu pa ideš u
Konjic, pa pobijediš u
Konjicu pa ideš na
kantonalni nivo...
Ja bih rado čitao o
takvim stvarima. Volio bih
znati kako žive bh studenti?
Kakva su njihova
razmišljanja. Čitaju li oni
knjige od korice do korice
ili čine kao i ja, na
preskok. Volio bih znati je
li upisala fakultet ona
djevojka što mi je jednom
tražila antropologiju
bošnjačke književnosti i
nešto od Alije Zametka.
Tad sam se sočno u sebi
nasmijao a danas mi njeno
traženje izgleda tako
proročanski i sve češće
mislim o toj antroplogiji i
Alijinom zametku.
Volio bih da u našim
novinama ima više razgovora
s ljudima. Mislim da je
bolje razgovarat s jednim
političarom na dvije
stranice nego toliko
potrošit na pisanje o
njegovoj politici. Da čovjek
lijepo kaže koja je svrha
života po njemu. Jer, upitno
je to koliko su naši
poltičari zaista političari,
ali insani jesu sigurno.
Volio bih da jedan
političar, jedan student,
jedan rudar, jedan radnik
nacrno kažu
Šta je to radost?
Šta žalost?
Šta je to "onako"?
To bih ja volio jer nemam
priliku često pričat s
ljudima, takva mi lokacija
posla.
Radim kao bibliotekar.
