- U nahiji Kom nije bilo
turskih starješina većeg
ranga niti poznatijih
plemićkih kuća. Župa se
vezivala za Blagaj, a
kasnije za
Bjelimiće.Postoji
verzija da je u Komskoj
župi do dolaska Turaka
bio veliki broj
bogumila, koji su se,
poslije progona iz
Bosne, najviše ovdje
sklonili. Dolaskom
Turaka svi su primili
islam, pa su od
njih nastale neke
muslimanske porodice u
Glavaticevu i okolini.
- Postoji jedna predaja
u kojoj se govori da je
"Izvjesni Lazo bogumil
prešao je na islam, ali
se nećkala njegova žena
Mara (Marija). Često su
je pitali: "Da li si,
Marija, razi? (nudi se
na prelazak u islam).
Potom su je nazvali
Raza, Razija, a njene
potomke Razići, a i
naselje u kome je
stanovala.
- Interesantno je da su
se u srednjem vijeku u
ovaj kraj naseljavali
nomadi, takozvani Vlasi,
čiji su se tragovi
sačuvali sve do sada oko
mjesta Kula,
Čičevo pa i u
Glavatičevu.
- I za vrijeme turske
vladavine Glavatičevo je
predstavljalo važan
saobraćajni čvor. U
početku se prelazilo
preko Neretve iznad
Glavatičeva, u mjestu
Lađanica, koja je po
lađarima i dobila takav
naziv.
- U vremenu osmanskog
zaposjedanja
hercegovackih župa
zatečen je glavni
drumski put
Sarajevo-Ivan
sedlo-Konjic-Lipeta-Zjemlje-Mostar
tzv. Mostarski put
ili "mostarska džada"
ili "Rimska cesta".
Na toj džadi se nalazilo
i današnje Glavatičevo
što se može zaključiti
iz zapisa francuskog
putopisca M. Kiklea koji
je proputovao mostarskom
džadom od Mostara do
Sarajeva u martu 1658, i
između ostalog
zabilježio, da je bila
jedna manja džamija bez
munare u Lipetama i
jedna veća sa drvenom
munarom u Glavatičevu.
Ovaj put je bio u
opticaju sve dok se nije
izgradio makadamski drum
Sarajevo-Konjic-Mostar
dolinom Neretve koji je
završen 1868. godine.
(opširnije o ovome
možete naći na linku "Rimska
cesta")
-
Pred kraj turske
vladavine ovo područje u
administrativnim
knjigama je vođeno
kao Džemat Župa. Župa
je ostala džemat sve do
dolaska Austo-Ugarske a
i kasnije.
