-Selam alejk! Reče mu, „Je li vas mogu zamolit za minut pažnje!“
Mithatu se mogućnost da razgovara jako svidi jer sve je bolje od onih glasova koji su dopirali iz njegove nutrine.
-Alejkumu selam! Bujrum!
-Vidim čitate Kur'an pa sam pomislio da se razumijete u vjeru?
Šejtan se glasno nasmija ovom pitanju i Mithat osjeti kako se njegov inat ote kontroli.
„Pa znam neke stvari, ne znam šta vas interesuje?“
-Molim Vas, da se upoznamo, Ja sam Ibro. Ovdje sam malo na odmoru. Živim u Njemačkoj.
-Mithat drago mi je.
-Znate, malo mi je nezgodno da Vas opterećujem ovako iznenada ali mislio sam ovih dana da navratim do nekog hodže. Da pitam, trebao bi mi zapis. Ne znam , rekoh, možda znate nekoga.
-Zapis, za bolest?
-Ma ne situacija je malo delikatnija. Molim Vas mogu li vas počastiti nečim?
-Može kafa.
-I ja ću isto, vidite, ja sam u Njemačku otišao na početku ovog nesretnog rata. Tamo sam, hvala Bogu, ostao, oženio se, imam dvije krasne kćerke, evo vidite imam im sliku ovdje na mobitelu.
Ova viša je Ajla a ova mlađa Sabina. I znate došlo je prije dva mjeseca do jedne nezgodne situacije, tako da smo se ja i žena razišli.
-Razveli?
-Ma nismo se razveli, mada , vidim da ste pošten čovjek pa ću bit iskren. Jeste ona je pdnijela zahtjev za razvod braka, ali tamo su propisi, znate. Mora proći godina dana odvojen život pa da se sve to realizuje. Sad , vidite tamo je žena zaštićena zakonom, njoj je ostao stan, djeca ja moram sve to da izdržavam, znate a ja sam čuo da imaju te učene hodže koje mogu napravit zapis da se sve to izgladi.
- A ako smijem pitat šta je razlog razvoda?
-Pa znate, mislim, priznao sam njoj , mogu reći i tebi, mislim, tek smo se upoznali ali ti si čovjek od vjere jel' tako... Ja sam, kako da kažem? Imam veliku potrebu za ženom, shvatate?
-Seksualnu?
-Da, I to moja žena zna no vremenom sve to u braku postane... izvinite jeste li vi oženjeni?
-Bio sam.
-Razvedeni.
-Ne. Mrtva je.
-Mladi ste, nesretan slučaj.
-Da nesretan slučaj.
-Moje saučešće, e vidite, ove je godine na moje protivljenje moja žena otišla na tri mjeseca kod svoje sestre. I znate, ja nisam izdržao, imao sam odnos s jednom njenom kolegicom, s posla, od prije se znamo.
-I ona je saznala?
-Pa jeste, nisam to mogao držati u sebi, priznao sam joj.
„Žene više vole laži o odanosti nego istinu o varanju, upamtite to!“ zazvoniše u Mithatovoj glavi riječi profesora biologije, koji je više pažnje posvećivao na nastavi tome da potpuno muški razred ne bude homoseksualan nego da ih nauči nečemu iz biologije.
-Pošteno! Ote se Mithatu navika iz usta. Htio je reći „budalo“ al navika je jača od trenutnog htjenja.
-Mislim, jeste pošteno, priznao sam, pristao na štošta da mi oprosti al' ona je jednostavno spakovala stvari i djecu i vratila se sestri nakon sedam dana njen advokat je pokrenuo stvar. Sad sam ninačemu. Ona je u stanu na koji još uvijek otplaćujem rate, sud je odredio da od mog primanja meni ostaje minimalno ostalo ide za rate, njoj i djeci.
-I Vi bi sada, da vam neki hodža napravi zapis i sastavi vas sa ženom.
Čovjeku se javi osmjeh na licu. Da! Upravo to, mislim volim je, pogriješio sam, al šta je jedna greška naspram tolikih godina zajedno, tu su djeca,. Molim te pogledaj ih još jednom, evo ova mlađa je Sabina, ovo je Ajla, da ih nisam uslik'o mobitelom ne bi im sad ni slike im'o.
Šejtan u Mitahtu se smijao grohotom. To ga natjera da bar za tren prelomi. Da bude ono što bi volio bit. Da kaže ono što misli.
-Vidite, gospodine. I ja sam hodža, ne radim taj posao ali završio sam tu školu. Ono što sam ja shvatio iz vaše priče , vama ne treba hodža nego advokat jer to su pravne stvari. Hodže koje pišu zapise meni su lično nepoznati. Nije da ne vjerujem u postojanje sihira namještaljki i slično nego ne vjerujem da se oni liječe zapisima koje oni prave druga stvar u vašem slučaju mislim da vam više treba neko iskusan u životu. Ja bih lično, mada ne spadam u iskusne ali osjećam se slobodnim izreći svoje mišljenje jer ste me pitali, prvo još jednom porazmislio o svemu, mislim da trebate istrajati u vašem pokajanju i dati supruzi do znanja da ste shvatili da ste pogriješili. Prevarena žena se osjeća jako povrijeđeno i može ti oprostiti ili da nju jad pritisne pa napravi kompromis ili da ako ima ljubavi prema tebi ta ljubav ispliva a isplivat će jedino ako je primijeti kod tebe i vidi da si se žestoko pokajao.
-Ma molio sam je za oproštaj, klečao na koljenima… na kraju krajeva, mog'o sam joj ne priznat.
-Sve je to uredu, al' jedno znam, žene ne slušaju riječi, one slušaju njihov zvuk. Žene vole pare ali iznad toga vole davanje, nekog ko stoji kraj njih brine, čvrstoću. Nemam nikakvih obaveza pa ću biti slobodan da govorim što mislim. Ono što ja vidim je, nemojte se uvrijedit, da vi nju niste jednom prevarili, niste joj ni priznali iz kajanja nego iz straha da će sama saznat. Vidim da je i prije sumnjala ali žena neće ostaviti čovjeka zbog sumnje, razdvojit djecu od oca radi sumnje, a najteži joj je dokaz tvoje priznanje. Da joj je rekla i ta njena prijateljica s kojom si bio a da ti nisi priznao, nekako bi se to sredilo ovako, godina je duga, ako bude ljubavi, Božije milosti, sudbine sredit će se to, ako ne, živjet ćete kako već živite.
Mithat je završio sam se čudeći odakle mu dolaze riječi i očekivao je da čovjek ode. Nadao se da neće biti nagal zbog njegovih riječi ali bio je spreman i na to samo neka je konačno jednom progovorio ono što misli i pustio svoje unutarnje ja da progovori.
Čovjek se nije naljutio, nije ustao. Gledao je u njega širom otvorenih očiju. Dade znak konobaru da donose još po jednu kahvu.
-U pravu ste, vjere mi. Baš je sve tako bilo. Vidiš da si ti efendija. Mislim, rekao sam ti već, imam veliku potrebu, nekoliko sam puta to učinio, platio sam, imaju tamo kuće za to, al to nikad nisam shvatao kao prevaru, ovo je ipak bilo drukčije, i pokaj'o sam se vjerujte mi.
-Koliko već ne živite sa ženom?
-Evo već treći mjesec.
-I s koliko ste žena spavali?
-Mislim ni s jednom, mislim ovaj jesam za pare, ali nisam bi ni s kim u vezi sa strane.
-Nema ovdje hodže za te zapise prijatelju.
-Ja sam spreman platiti nije problem. Mene čudi da vi to ne radite. Vidim jako ste pametni, mudri.
-Radim, ali na svoj način, dat ćete mi adresu svoje supruge a ja ću uradit što mogu.
-Naravno naravno, imam i njenu bluzu rekli su mi da treba neka njena haljinka.
-Da, treba, dat ćete mi i nju kasnije, sad samo adresu i sliku ako imate.
- Imam evo slika iz novčanika, vidite, tu je stalno nosim. Kad ćete to moći ja sam ovdje još dva dana, možete ovdje ili trebate biti kod kuće, oprostite niste rekli odakle ste?
-Iz Mostara sam. Mogu ovdje javit ću vam večeras iza večere šta mogu i koliko mogu.
-Novac nije problem samo vi recite.
-Prvo vidim šta mogu a onda o novcu. Sad ću se povući u svoju sobu, oprostite. 
Ovo je otisak mojih očiju.
hajde skupi hrabrosti i odvaži se... pređi ulicu i bez kucanja uđi na ova moja vrata... samo reci ćao da znam da si to ti... ključ je u bravi, samo okreni krug...
