PORODICA
SANKOVIĆ
-
Od XII do
početka XIV
vijeku brojni su
dokumenti o
velikaškoj
prodici
Sankovića čije
je sjedište bilo
u mjestu Biskup,
nedaleko od
Glavatičeva,
gdje im se
nalazila i
porodična
grobnica koja
je sačuvana sve
do danas.
Sankovići su
kasnije
preselili u
mjesto Zaborani
koji se nalaze
između Nevesinja
i Komske župe.
-
U srednjem vijeku
Sankovići su bili jedna
od najuglednijih
velikaških porodica
bosanske države. Iako su
im dvori bili u
Zaboranima, Komska župa
je bila jedno od
njihovih glavnih
posjeda. Pored
zemljoradnje i
stočarstva u Komskoj
župi je bilo veoma
razvijeno rudarstvo.
Rudokopi su se nalazili
na Kuli, te u Razićima i
Dudlama. Stanovništvo se
takođe bavilo lovom,
ribolovom i pčelarstvom.
Pojedina sela imala su
zadatak da Sankoviće
obezbjeđuju medom,
ribom, divljači i
slično. Tako je npr.
selo Ribari dobilo naziv
po tome što su njegovi
žitelji lovili ribu za
svoje gospodare.
Sankovici su vodili
krvave borbe sa drugim
velikaškim porodicama -
Radivojevićima i
Kosačama.
-
Potkraj XIV i početkom
XV vijeka Sankovići su
izvukli deblji kraj.
Vojvoda Radić je 1391.
godine bio uhvaćen i
zarobljen. U
zatočeništvu je proveo
sve do 1398. godine. Za
to vrijeme njegova žena
Goisava sklonila se u
Dubrovnik. Goisava je
19. maja 1398. godine
došla u Ston gdje je od
dubrovačkog Vijeća
umoljenih dobila 100
perpera da se može
vratit svom mužu Radiću
na Zaborane, koji je
pušten na slobodu.
No ubrzo iza toga,
potkraj 1398. godine,
Goisava je iznenada
umrla i sahranjena u
porodičnoj grobnici na
Biskupu. Na njenom grobu
postavljen je stećak na
kome je nečija vješta
ruka isklesala sljedeći
natpis:
|
|
"A SE LEŽI
GOSPOJA GOISAVA
KĆI JURAJA
BAOŠIĆA A
KUĆNICA VOEVODE
RADIĆA A PRISTA
U KUĆI KAZNACA
SANKA I ŽUPANA
BILIJAKA S
POČTENIEM I
PRIJE SVIJU VIRU
I VIŠNU SLAVU."
|
|
-
Radić se ponovo oženio
naredne godine. Vješti
Dubrovčani, kao nekada
lijepoj Goisavi, 3.
novembra 1399. godine
poslali su poklone novoj
Radićevoj izabranici. No
sreća nije dugo trajala
na dvoru velikaša
Sankovića. Radić je
zaratovao sa Sandaljom
Hranićem Kosačom.
Posljednji trag o njemu
zapisan je u bosanskim
poveljama 22. aprila
1404. godine.
Idućeg mjeseca, 29. maja
1404. godine, Dubrovčani
bilježe da se posjedi
Radića Sankovića nalaze
u vlasništvu Sandalja
Hranića Kosače.
-
Sandalj Hranić je
uhvatio Radića, zatvorio
ga, oslijepio i dao da
ga sahrane u njegovoj
porodičnoj grobnici na
Biskupu i to
naopako, sa svezanim
rukama na leđima.
Tako je nestalo
velikaške porodice
Sankovića. Jedno pored
drugog na Biskupu je
sahranjeno najmanje
dvadeset članova ove
plemićke porodice:
lijepa Goisava, njen
nesretni muž Radić,
avanturista i pljačkaš
Gradoje i mnogi drugi
Sankovići, kojima je
sudbina odredila da
bezimeni vječno leže
ispod teških,
"nijemih" stećaka.
Tako je 1404. godine
Komska župa priključena
posjedu Kosača. Sandalj
Hranić je iste godine u
Župi postavio svoga
čovjeka da njom upravlja
kao knez.
-
U posjedu Kosača Komska
župa je ostala sve do
dolaska Turaka. O tome
ima više svjedočanstava.
Na primjer, 1. juna
1454. godine
Aragonsko-napuljski
kralj Alfonzo V potvrdio
je Hercegu Stjepanu
Kosači po drugi put
posjede velikog broja
gradova, a medu njima i
"Kom sa svim što mu
pripada".
-
Od 1444. godine Kom
postaje opština ili
kotar i to ostaje
do 1454. godine.
U posjedu Kosača bio je
sve do 1465. godine, što
se vidi iz jedne od
bosanskih povelja. Iste
godine jedan Dubrovčanin
je tužio dva brata -
Milobrata i Radelja
Dragovića, kmetove Jurja
Cemerovića iz susjednog
Veletina (Bjelimici)
zato što su ga
opljackali "ispod
grada Koma u zemlji
Hercegovoj".
|
