GLAVATIČEVO
POSLIJE DRUGOG SVJETSKOG RATA
- Poslije rata područje
Glavatičeva bilo je
podijeljeno na dva
mjesna odbora: mjesni
odbor Glavatičevo i
mjesni odbor Ribari,
koji se nešto kasnije
pripojio Glavatičevu.
1952 godine Glavatičevo
postaje opština i to
ostaje narednih 6
godina, prvi presjednik
je bio Selman Ćesir.
- Odmah poslije
osnivanja opštine na
rijeci Lađanica je
podignuta mala
hidrocentrala i na Dan
Republike - 29. novembra
1952. godine zasjale su
prve sijalice u
Glavatičevu.
- Godinu dana kasnije
izgrađena je dionica
puta Boračko jezero -
Glavatičevo, sa kojom je
Glavatičevo povezano sa
Konjicom i dalje.
- Iste godine
dobrovoljnim radnim
akcijama je izgrađen
zadružni dom - građevina
sa dvije prodavnice,
kafanom i velikom salom
za priredbe, filmske
prestave i slično.
- Godine 1958 izašla je
prva generacija učenika
Osmogodišnje skole u
Glavatičevu, iste godine
završena je nova zgrada
škole sa šest učionica,
zbornicom, bibliotekom i
dvorištem.
Još ranije su izgrađene
osnovne škole u Ribarima
1955. i Grušči 1956.
godine. U to vrijeme
Glavatičevo je imalo
ljekara koji je radio
honorarno i bolničara.
-Period osamdestih
godina u Glavatičevu se
može slobodno nazvati
zlatnim periodom. U tom
periodu narod je osim
zemljoradnje i
stočarstva, što je, do
tad, bio osnovni izvor
preživljavanja, mogao da
preživljava i bez toga.
Otvoreno je mnogo novih
radnih mjesta u raznim
preduzećima.
Zaposlenih je bilo oko
600 i to u Unis-ovoj
tvornici "Aluminijskih
proizvoda", Vojnoj
pošti, ŠIP-u,
Unevit-ovim prodavnicama
itd. Tu je bila i
Zadruga sa oko 30
kooperanata.
Osim ovih preduzeća u
infrastrukturu tog
perioda može se
ubrojati: Osmogodišnja
osnovna škola "7
Banijska Divizija", Dom,
Tržni centar, koji je
otvoren u junu 1988
godine, vodovod, tu su
naravno bili i vjerski
objekti: džamija, crkva,
kapela. Osim osnovne
škole u centru
Glavatičeva bile su još
dvije područne škole u
Grušci i u Ribarima,
koja je zatvorena 1985
godine i spojena sa
centralnom školom u
Glavatičevu
|
