|
GLAVATIČEVO U DRUGOM
SVJETSKOM RATU
Kada su njemačke trupe
17. aprila 1941. godine
ušle u Konjic
istovremeno je u
Glavatičevu ustanovljena
ustaška vlast. Za
komandira žandarmerijske
stanice postavljen je
Filip Didić, koji je do
izbijanja rata ovdje
radio kao žandar.
Zajedno sa fra Anđelkom
Nuićem Didić je vršio
masovna hapšenja,
proganjanja i ubijanja
srba i muslimana iz
Glavatičeva i okoline.
Preko noći su nestajali
čestiti ljudi. Ustaše su
govorile da su ih
poslale "na rad u Liku".
Oni koji su "odlazili na
rad u Liku" nikad se
više nisu vratili.
Ustaše su pokušavale da
zavade stanovništvo ovog
kraja.
Ubrzo, tačnije 8.
septembra 1941. godine,
na Boračkom jezeru je
osnovan Konjički
partizanski odred.
Formirali su ga
komunisti iz Mostara i
Konjica: Salko Fejić,
Alija Delić, Nijaz
Šarić, Osman Grebo -
Osa, Šaćir Palata, Hasan
Bubić, Džemal Dragnić,
Aziz Kuluder, Nono
Belša, Muhamed Pirkić i
Uglješa Danilović, koji
je bio član Pokrajinskog
komiteta Partije.
15. Septembra na Boračko
jezero je iz Konjica
pošlo 25 ustaša na čelu
sa logornikom Zvonkom
Jerkovićem. U selu
Dolovi partizani su ih
opkolili i došlo je do
prve oružane borbe
partizana Konjičkog
bataljona. Tu je poginuo
i prvi partizan - Šacir
Palata. Ustaše su
pohvatane i organizovan
je prvi narodni sud,
koji je sudio
zločincima. Logornik
Jerković i još sedam
ustaša osudeni su na
smrt i strijeljani, a
ostali pušteni kućama.
Bataljon je odmah
podijeljen u tri čete.
Prva četa je operisala
na Borcima, Druga u
Glavatičevu, a Treća na
Blacima.
Samo dan kasnije poslije
uspjeha na Borcima,
Druga četa je krenula na
svoj prvi zadatak u
Glavatičevo. Dvadeset
partizana napalo je
žandarmerijsku stanicu,
ali su ustaše pružile
jak otpor, pa stanica
nije zauzeta. U toj
akciji poginuo je Ðorđe
Šmrkić iz sela Čičevo.
Bio je to prvi partizan
iz ovog kraja koji je
izgubio život u borbi
protiv neprijatelja.
Novi napad na
žandarmerijsku stanicu u
Glavatičevu izvršen je
20. septembra. Akcija je
uspjela. Stanica je
zauzeta, pet ustaša je
ubijeno, a trojica su
zarobljena. Tri dana
kasnije borci druge čete
zauzeli su
žandarmerijsku stanicu u
Bjelimićima.
Ovi početni uspjesi
partizana Konjičkog
odreda imali su velikog
odjeka medu
stanovništvom ovoga
kraja. Partizanima su se
odmah priključili
mještani Selim Bubalo,
Milorad Crnogorac, Savo
Crnogorac, Selman Ćesir,
Hamid Mušinović, Pero
Vulić i stari
"Boljševik" Nikola
Topalović.
Komanda Druge čete je
bila smještena u školi.
Komandir je bio Hasan
Bubić, a komesar Mustafa
Temim.
U aprilu 1942. godine
Bataljon je imao oko 450
boraca svrstanih u šest
četa. Druga četa je i
dalje bila smještena u
Glavatičevu. Komandir je
bio Miloš Raca, a
komesar Mustafa Pašić.
Formirana je i Komanda
mjesta. Komandant je bio
Hasan Bubić.
Zanimljivo je da je
bataljon imao svoju
dobro organizovanu
bolnicu. U početku su
ljekari bili dr. Safet
Mujić (narodni heroj,
poginuo 1942. godine u
Hadžicima), dr Isidor
Papo te studenti
medicine Enver Arapadžić
i Albert Altarec.
Pocetkom maja 1942.
godine počinje četnička
izdaja. Četnici napadaju
Prvu, Drugu i Trecu
četu. Četnici iz
Dramiševa. Zaborana,
Čičeva i Glavatičeva
napali su 14. juna
partizane u Glavatičevu
i ubili Slavka Belšu,
Nedžada Hacama, Genu
Lesla zvanog "Jova
Španac" i Mustafu
Pašica. Ostali su
uspjeli da se prebace na
Boračko jezero i dalje
na Crno polje. U
Glavaticevu je
uspostavljena četnicka
komanda.
Od tada, pa do četvrte
neprijateljske ofanzive
Glavatičevom su vladali
četnici. Četnicima,
kojih je bilo oko 3.000
komandovao je četnicki
vojvoda Baja Stanišić. U
Glavatićevu je bio
smješten četnički sud,
kao i četnički
propagandni centar.
OSLOBOĐENJE
GLAVATIČEVA
Glavatičevo je
oslobođeno 14.
februara 1945.
godine. Oslobodili
su ga dijelovi 11. i
14. hercegovačke
brigade. Za vrijeme
konačnog oslobađanja
Glavatičeva borbe su
vođene kod mosta i u
Bukovici. Borcima
ovih brigada posao
je bio olakšan, jer
su partizani
Mostarskog odreda
već čitavo područje
bili oslobodili.
Trebalo je samo
dokrajčiti Nijemce
koji su iz Nevesinja
bježali ispred
partizana preko
Glavatičeva.
Glavatičevo je bilo
oslobođeno, ali su
borci ovoga kraja
nastavili sa borbama
za oslobođenje
Konjica, zatim na
Ivanu i dalje sve do
borbi za konačno
oslobođenje tadašnje
Jugoslavije.
TITO
U GLAVATIČEVU
Ubrzo poslije
oslobođenja u
Glavatičevo je
stigao Josip Broz
Tito sa Vrhovnim
štabom. Pouzdano se
zna da je Tito bio u
Glavatičevu 21.
marta. Naime, u svom
Dnevniku, knjiga
druga, Dedijer pod
tim datumom bilježi:
"...Iza mosta
u Glavatičevu
zatekli smo
Starog..."
Oko pola noći drug
Tito je napustio
Glavatičevo. Dedijer
to brižljivo
bilježi:
"Nedjelja, 21. mart:
"Veljko i ja smo se
spustili na most da
dočekamo pegavce.
Posle pola noći
otišli smo u kuću iz
koje je Stari sa
drugovima krenuo. To
je kuća nekog dobrog
čoveka. Doneo nam je
pregršt suvih
krušaka ..."
U Glavaticevu i
Ribarima smješteni
su ranjenici, a i
pjegavci 7. banijske
brigade. Dio
ranjenika produžio
je put do
Bjelimića...
|
