|
AUSTROUGARSKA
OKUPACIJA
Austro-ugarskoj vojsci,
koja je vec bila zauzela
Konjic, Mostar i
Nevesinje, stanovnici
Glavatičeva, te Razica i
Dužani pružili su snažan
otpor. Do prvog sukoba
je došlo na brdu Košuta
kod Boračkog jezera,
gdje su ustanici na put
navalili velika bukova
stabla a onda otvorili
vatru. Druga bitka je
vodjena na Bijelom brdu
koje se nalazi nadomak
Glavatičeva. Tu su
ustanici imali više
uspjeha. Austro-ugarska
vojska je bila prinuđena
da se vrati u Konjic.
Nisu imali vremena ni da
spase teško ranjenog
oberlajtnata. Pao je u
ustanicke ruke i ubrzo
umro.
Poslije nekoliko dana
Glavatičevo je napadnuto
sa tri strane: od
Mostara, Nevesinja i
Konjica. Dan i noć su
vođene borbe oko mosta u
Glavatičevu, ali se
jačoj sili nije moglo
odoljeti. Glavatičevo,
Razići i Dužani su
spaljeni. Ustanici su se
razbježali po planinskim
visovima. Neki su se
sklonili u Crnu Goru, da
bi se, poslije
amnestije, ponovo
vratili kućama.
Sljedece, 1879. godine
izvršen je popis
stanovništva u Bosni i
Hercegovini. Prema tom
popisu Džemat Župa je
obuhvatao trinaest sela:
Glavatičevo, Biskup,
Blaca, Dudle, Dubočani,
Dužani, Grušca, Janjina,
Kašici, Kula, Čičevo,
Lađanica, Razići i
Ribari. Sva ta sela,
osim Dubočana i Blaca,
pripadaju i sada Mjesnoj
zajednici Glavatičevo.
Broj stanovnika bio je
slijedeci:
| |
|
Naziv sela
|
Broj Kuca
|
Broj Domacinstava
|
Broj Stanovnika
|
|
Biskup
|
8
|
8
|
45
|
|
Dudle
|
7
|
7
|
46
|
|
Dužani
|
9
|
9
|
59
|
|
Glavatičevo
|
34
|
58
|
203
|
|
Grušča
|
25
|
26
|
164
|
|
Janjina
|
5
|
6
|
32
|
|
Kašići
|
9
|
11
|
61
|
|
Kula-Čičevo
|
22
|
22
|
194
|
|
Lađanica
|
5
|
7
|
39
|
|
Razići
|
15
|
15
|
91
|
|
Ribari
|
10
|
10
|
85
|
|
Ukupno
|
149
|
179
|
1019
|
|
|
USTANAK
1882 GODINE
Poslije donošenja i objavljivanja vojnog zakona za
Bosnu i Hercegovinu, prema kome su regruti morali da
služe vojni rok, izbio je ustanak u Hercegovini.
Sticajem okolnosti, Glavatičevo je postalo jedan od najznačajnijih ustaničkih centara.
Već 19 januara 1882. godine ustanici su zauzeli
kasarnu u Glavatičevu, koja je izgrađena neposredno
poslije dolaska austro-ugarske vojske. Četiri dana
kasnije - 23. juna - ustanici su napali
austrougarsku vojsku u Vrapču kod Konjica. Zatim su
se povukli i oko Glavatičeva i Boračkog jezera.
Protiv ustanika je 18. divizija organizovala
kombinovanu akciju iz Mostara, Nevesinja i Konjica.
U tom cilju bilo naređeno da trupe iz Mostara (dva
bataljona pješadije i jedna brdska baterija) i
Nevesinja (jedan borački bataljon) krenu 26. januara
1882. godine pod komandom generala Cvejića prema
Glavatičevu. Cvejić je imao da ispita situaciju na
liniji Mostar-Glavatičevo-Konjic. Dvije čete iz
Konjica imale su zadatak da obezbjede zaleđe vojsci
koja je dolazila iz Mostara i Nevesinja.
Do borbe sa ustanicima došlo je kod mosta na Neretvi
u Glavatičevu, gdje su ustanici imali na desnoj
obali rijeke povoljnije položaje. Bitka je ostala
neriješena. Bataljon koji je dolazio iz Nevesinja i
kretao se prema Dramiševu i Glavatičevu došao je u
sukob s ustanicima, ali je maršem bio toliko
iscrpljen da je za dalje borbe bio nesposoban.
Za austro-ugarsko vojno rukovodstvo ovo je bio
dokaz više da se bez većih i dobro opremljenih
kolona, izdržljivih na terenu na kome se vode borbe,
ne mogu protiv ustanika preduzimati akcije većeg
stila. Podhvat na Glavatičevo smatran je stvarnim
neuspjehom i Ministarstvo rata je zamjerilo generalu
Jovanoviću što se kod Glavatičeva borba vodila iz
velike udaljenosti.
Na osnovu izvještaja Generalne austro-ugarske
komande ustaničkim jedinicama kod Glavatičeva
komandovao je Sulejman beg Šurković iz Bjelimića. U
organizovanju ustanka istakli su se još Pero
Tunguz, Salko Forte, Salko Pobrić i Savo Zurovac.
Karakteristicno je šta o ovoj neuspjeloj ekspediciji
u Konjicku Župu kaže sam general Jovanovic: "Uvjerio
sam se da su pothvati kao što su, na primjer, oni
prema Glavatičevu 26, 27. i 28. januara ove godine
morali ostati potpuno bez uspjeha, budući da je
nemoguće oduzimati od garnizona tolike snage a da bi
se mogle vršiti dalje operacije sa nesigurnim
zaposjedanjem međuprostora. Ustanici uzmiču i opet
se skupljaju čim trupe napuste kraj. Osim toga
godišnje doba ne dopušta da trupe izbjegnu situaciju
i da duže vremena borave u krajevima u koje ih uvuku
ustanici!"
Ova zapažanja generala Jovanovića naročito su
karakteristična za gerilski način ratovanja koji su
primjenjivali ustanici.
Sredinom februara car Franjo Josif izdao je naredbu
da se ustanici u Hercegovini napadnu sa svih strana.
Kod mosta u Glavatičevu i u dolini Rakitnici bilo je
u
početku 380 ustanika, kojima su komandovali Salko
Forte i Pero Tunguz. Kolona pukovnika Hesa napala je
ustanike kod mosta u Glavatičevu 23. februara.
Žestoke borbe su vođene punih pet sati.
Zahvaljujući artiljerijskoj vatri austro-ugarski
vojnici su uspjeli da osvoje most i odbiju ustanike.
Na
mjestu zvanom Krstac okupili su se ustanici iz
raznih krajeva. Bilo ih je oko 1.000, no, i tu su
doživjeli poraz i razbježali se na razne strane. Sa
njima je bježalo i stanovništvo. Zanimljivo je da su
se jedino predavali begovi, a oni siromašni vezali
su svoju sudbinu za sudbinu razbijenih ustanika.
Tako je ustanak u Hercegovini bio ugušen.
Ustaničke vođe su se mahom prebacile u Crnu Goru, a
ostali ustanici su se neko vrijeme krili po šumama,
pa se poslije amnestije, koja je uslijedila u
aprilu, predali vlastima.
- Potkraj prošlog vijeka iz Glavatičeva i okoline
više turskih porodica odselilo je u Tursku. Neke od
njih su se ponovo vratile, a neke ostale zauvijek.
Zato se, na primjer, iz popisa stanovništva iz 1895.
godine vidi da je muslimanskih porodica u nekim
selima manje nego što ih je bilo prilikom popisa
1879. godine.
- U prvom svjetskom ratu mnogi Župljani su upućeni
na razne frontove dajući svoje živote za tuđina na
Karpatima, Pijavi, Kolubari... Više njih je
zarobljeno na Karpatima. Nekoliko godina su proveli
u zarobljeništvu u Rusiji, a zatim se vraćali kući
kada im se niko nije nadao i kada su već bili
oplakani i prežaljeni.
- Poslije nekoliko vijekova u Glavatičevu je 1885.
godine ponovo podignuta crkva, i to u blizini one iz
srednjeg vijeka, koja je porušena dolaskom Turaka.
|
