PRETHODNE  
KENJAŽA
STRAH
STRAH II
KVARCANJE UZ DNEVNU ŠTAMPU
POD VRBOM
SVE NAŠE SUJETE
ZASTAJANJE
SUBOTNJI ZAPIS
 
 
 
 
 
  Poziv na saradnju  


  Sehara  

Zavirite u župsku seharu
 

  Postavi stranicu kao homepage!
 

MAVING-BB

 

UZ JUTARNJU KAHVU

Petak 23.3.2007.g.

 

Jutros uz kahvu razgovaramo o snijegu. Prvom proljetnom ove godine :).

Ja se na tu temu sjetih vica o Cigi koji je  krađu velike i teške šine s pruge objasnio riječima da su to djeca uradila a kad su mu prigovorili da je to teško 150 kg on odgovara šta djeca znaju  šta je 150 kg.

 

Tako je i sa snijegom. Njegov kalendar je podređen sasvim drugim obrascima od ovih naših. To što smo mi navikli na jedno a dešava se drugo sasvim je normalan stvar.

 

Pripremajući se za današnju hutbu pročitah jedan hadis koji kaže da nepravda učinjena siročetu protrese cijeli univerzum i ne reflektuje se samo na  duhovnom nego i vanjskom planu pojava koje nas okružuju. Ako kroz tu prizmu budemo posmatrali događaje oko nas ne treba nas onda ništa čudit.

 

Al da se vratim snijegu.

 

Naš je. Valja mu posvetit koju riječ.

Zavirio sam u enciklopediju. I djeca znaju šta je snijeg al fino je kad to neko opiše pa mogu da koristim najdražu opciju  u kompjuterskim programima "kopiraj-zalijepi".

I vako vele:

Snijeg je kristal smrznute vode, a i mineral. Nastaje i pada tijekom vrlo hladnih temperatura, kao i mraz, inje i poledica. Mnogi misle da je snježna pahulja najmanji djelić snijega, no pogleda li se pažljivije uočava se da je pahulja ustvari nakupina većeg ili manjeg broja snježnih kristala različitog oblika, najčešće šesterokutnog tj. heksagonalnog oblika.

Tijekom padanja iz oblaka prema tlu, kristalići se međusobno sudaraju, spajaju, razbijaju, djelomično tope ili spajaju s kišnim kapima pa to sve utječe na konačan oblik snježne pahuljice. Iz tog razloga je snijeg koji pada najčešće nepravilnog oblika. Između kristala i pahuljica nalaze se praznine ispunjene zrakom. Kad snijeg padne na tlo, zrak ostaje zarobljen između kristala, pa se zato čuje zvuk kad gazimo po netaknutom snijegu. Zvuk ovisi o temperaturi, ali i o strukturi snijega. Tada dolazi do loma ledenih kristala kroz koje onda izlazi zrak.

Bijela boja snijega

Vidljiva sunčeva svjetlost je bijele boje. Većina stvari u prirodi upijaju dio sunčeve svjetlosti koja im daje njihovu boju. Snijeg, međutim, odbija (reflektira) većinu sunčevog svjetla. S obzirom na to da snijeg ima puno malih kristala, sunčeva svjetlost se uspješno odbija, poput malih zrcalčića.


Čisti snijeg je zasigurno jestiv. U gradskim područjima snijeg može biti zagađen pa se ne bi trebao jesti, no ni tada vjerojatno ne bi imao većih posljedica za zdravlje onih koji ga jedu. Ponekad snijeg može sadržavati alge koje mu daju crvenkastu boju. Taj snijeg je jestiv, a oni koji su ga probali čak kažu da ima dobar okus.


Snijeg me podsjeti i na djelo friškog nobelovca Orhana Pamuka . Njegov ROMAN "SNIJEG"

Pamukov roman «Snijeg» objavljen je 2002. godine. To je njegov jedini politički roman, ali ujedno i knjiga o kojoj se u Turskoj najviše govorilo. Progovarajući o turskom političkom životu devedesetih godina prošloga stoljeća, Pamuk u «Snijegu» zapravo obuhvaća cjelokupan proces modernizacije turske države. Za ovaj je roman Orhan Pamuk nagrađen Nobelovom nagradom za književnost 2006.

Glavni junak romana, pjesnik Ka, vraća se 1992. godine u Tursku nakon dvanaestogodišnjega političkog progonstva u Njemačkoj te kreće put Karsa, siromašnoga grada zadivljujuće bogate povijesti, smještenog na tursko-armenskoj granici. Tijekom tri hladna zimska dana, pod snijegom zbog kojega je Kars odsječen od svijeta, Ka u ulozi novinara upoznaje taj lijepi, tužni grad i njegove nesretne i siromašne stanovnike. U Karsu živi i Svila, Kaova zanosna prijateljica iz mladosti, netom rastavljena, nikad zaboravljena. I dok Ka hrli k Svili u očajničkoj potrazi za ljubavlju - ili bar supružnicom - koju ona utjelovljuje, nadnaravna ljepota grada i snijega koji nad njim ne prestaje padati potiče ga na pisanje: tijekom tri dana sastavlja cijelu zbirku pjesama, a kako je uvjeren da mu te pjesme odnekuda "dolaze", nalazi snage da nakon mnogih godina beznađa i samovanja ponovno povjeruje u "Allaha osamljenih", u ljubav i ostvarivost životne sreće...

Za ovaj je roman Orhan Pamuk nagrađen Nobelovom nagradom za književnost 2006.

Orhan Pamuk, rođen u Istanbulu 1952., najistaknutiji je suvremeni turski romanopisac, autor sedam romana, a djela su mu prevedena na više od dvadeset jezika. «Bijeli zamak» (1985.), njegov treći roman, dobio je Independentovu nagradu za stranu književnost i time mu otvorio put k međunarodnoj afirmaciji. Uslijedili su «Crna knjiga» (1990.) i «Novi život» (1994.), najveći turski bestseler do tada, no roman «Zovem se Crvena» (1998.) uskoro ga je nadmašio, priskrbivši mu 2003. i uglednu književnu nagradu IMPAC Dublin. Pamuk je potom objavio roman «Snijeg» (2002.) te «Istanbul: grad, sjećanja» (2003.).


 

 

 


© 2005-2006.  All rights reserved.    │   Home   │   Design:  glavaticevo.com  │   Email   │   
Glavaticevo, Konjic, Bosna i Hercegovina, Authors: Esad Bajić & Nedžad Hebibović